Sasvim obična kupovina
Bila sam danas u kupovini :) omiljena rečenica ženske populacije, pa i moja... Ali ovog puta sve je to izgledalo malo drugačije i, mogu reći, nimalo prijatno.
Naime, krenula sam da kupim veš mašinu i televizor. Svemu tome je predhodilo iscrpno istraživanje na internetu, u pogledu cena, ponude, uslova plaćanja. Po preporuci prijatelja, odlučim da kupim LCD televizor, 32 inča, navodno više niko ne kupuje one obične, kutija-televizore, a kad već moraš da kupiš - kupi šta valja, ne kupuješ tv svake godine. Ajde, da ne ispadnem glupa :) A veš mašinu, ionako, moram da uzmem onu užu, što se otvara na gore, mali stan - malo i kupatilo, druga ne može da stane, i cena naravno "neznatno" viša.
Tako se ja nađem u prodavnici Tehnomanije, ili mogu slobodno reći salonu, jer ono više liči na salon nego na prodavnicu, u Sarajevskoj ulici. Jedan sprat u nivou zemlje, dva ispod. Ludnica. Snimim da se veš mašine nalaze na drugom pod-nivou i odšetam se do tamo, pošto im lift naravno ne radi. Gledam tamo, buljim u one specifikacije. Tri mašine Gorenje, jedna do druge, potpuno isti model, svaka za po dve hiljade skuplja od one druge. Nailazi specijalista za Gorenje proizvode, dobar dan - dobar dan, da pomognem, možete, recite, koja je razlika izmedju ove tri mašine?
- Pa znate, sve tri imaju iste specifikacije, samo ovoj na 600 obrtaja radi centrifuga, drugoj na 900 a trećoj na 1100.
Dobro, dobro, možete li mi objasniti koja je tu kvantitativna i kvalitativna razlika?
- Pa kako koja, u broju obrtaja!
Mislim se - majke ti! Razmenim tu sa njim još par reči, a pošto očito nikada nije uključio mašinu a kamoli je koristio, odlučim da pustim čoveka na miru i kupim drugu mašinu - zlatna sredina! Gorenje, 900 obrtaja, malo li je?!? Ispiše mi broj modela i reče da idem na kasu. Neću još na kasu, hoću da kupim i televizor!
- Televizore imate u našoj prodavnici u Savskoj ulici, tu iza ćoška. Idite tamo, odlučite se, neka vam i oni zapišu broj modela, pa se vratite ovde sve da platite.
Postoji li možda neki popust za gotovinsko plaćanje?
- Sve cene ovde koje vidite su cene isključivo za gotovinsko plaćanje, znači nema popusta! Ako hoćete na odloženo onda košta nešto više, naravno sve zavisi kako i u kojoj ste banci.
Ništa, na noge lagane, prošetam se do Savske. LCD televizora mali milion, različite marke, različite cene. Jedva pronađem nekog koga radi tu, a slobodan je da samnom malo prodiskutuje - mlada omanja prodavačica. Dobar dan - dobar dan, da pomognem, možete, recite, koja je razlika izmedju ova tri televizora, svaki je od istog proizvodjača, iste dijagonale, samo cene rastu proporcionalno za po dvadeset hiljada.
- Pa znate, ovaj ima ful HD, i ovaj isto, a ovaj nema, nego ima HD ready.
Aham... A koja je razlika izmedju ful HD i HD ready?
- Pa ovaj ima ful HD, a ovaj ima rezoluciju 1366 x 768 piksela.
Aham... A koja je tu razlika?
- Pa znate, ful HD ima super rezoluciju, bolji kvalitet slike.
Aham... Pa u čemu se vidi ta razlika?
- Pa znate, mi ovde puštamo ove promo sadržaje sa diska, pa se razlika ne vidi, ali kad ga budete odneli kući i priključili na kablovsku razlika će biti značajna.
Mislim se ja, a tu smo! Pa u čemu će se ogledati ta razlika, je l će biti štrafte preko ekrana ili će se videti separacija piksela kao kod loših kopija filmova???
- Ma ne, samo će se boje malo jasnije videti, biće oštrije.
I to je to?
- Da!
Samo to?
- Kako samo to??? Ako kupite ovaj sa ful HD rezolucijom mozete da se priključite na digitalnu SBB televiziju!
Pih... Zamisli! Tek tada obratim pažnju, a ono na svakom LCD-u koji nema ful HD zalepljena nalepnica: "Vaš televizor zaslužuje digitalnu SBB televiziju!" Prosto nisam mogla da verujem kakav su oni dil napravili! Iz principa se odlučim za ovaj bez ful HD, doduše i cena niža za dvadeset i nešto hiljada mi je pomogla u tome. Ispišu mi na papirić model i opet Jovo nanovo, na noge lagane pa u gornji salon.
Dok sam čekala da se kasa oslobodi, za oko mi zapadne i jedan toster, pa rekoh kad dajem tolike pare, mogu sebi valjda da priuštim i jedan toster. Ovog puta sama zapišem broj modela, nisam baš toliki debil a i nisam mogla više da se bakćem sa prodavačima raznih vrsta.
Sačekam svoj red, dam teta-kasirki papiriće, kažem joj da mi sabere i napravi račune dok ja odem da razmenim devize (keša nemam, na računu takođe, živela slamarica!).
- O, pa ne morate nigde da idete, imamo mi ovde, u sklopu prodavnice i banku i menjačnicu! Račun iznosi 75.377, ili po kursu iz menjačnice 789 evra.
I uputi me na levo hodnikom. Sve dil do dila! A račun nimalo mali! Ali šta ćeš, kad se mora - mora se. Menjač mi razmeni 800 evrica, triput brojao 75 novčanica po hiljadu dinara. Pa onda ja još jednom.
U celom tom opterećenju brojanjem primetim - novčanice nove novcate! Čak poređane po serijskom broju! Tek izašle iz štamparije. Narodna banka kao prodala 40 miliona evra da zaustavi rastući trend evra, a ovamo štampa li štampa pare... Neverovatno!
I tako, dragi moji, izadjoh ja iz salona sa 800 evra manje u džepu, računima za tv i veš mašinu (koji će biti dostavljeni nekoh od narednih dana) i tosterom ispod ruke.
I bez zimovanja i letovanja za narednu godinu...
zaboravili smo da budemo ljudi...
Bih danas na glasanju da ispunim svoju građansku dužnost, i na neki način pomognem svojoj opštini Voždovac da konačno konstituiše skupštinu. Taman predah ličnu kartu (btw, ovu novu, čipovanu :) kad su se pojavili čovek i žena i počeli da prave haos. Svi se zaledili, ćute i slušaju. Elem, šta se dešava. Dekica koji čuva kutiju, a koji ima brat-bratu 75-80 godina, dakle sa sve štapom i vidom kakav samo možete da zamislite, posle celodnevnog sedenja i buljenja u tu istu kutiju, ustao je da malo protegne noge. E onda su se tu "slučajno" nađoše isti gore pomenuti i počeli da optužuju dekicu kako stoji i gleda šta ko zaokružuje. Dedica se pokunjio, samo što u zemlju ne propadne, jedva prozbori:
- Pa niko sa ove strane nije ni došao da zaokruži...
Dernjaju se oni i dalje, polako počeše da mi dižu pritisak. Okrenem se prema čoveku da mu odbrusim nešto a on izvadio mobilni telefon i slika dekicu, tobože da ima dokazni materijal kad bude prijavljivao neregularnosti na biračkom mestu!?! A biračko mesto izgleda otprilike ovako: na običnoj školskoj klupi dva kartona unakrsno postavljena i na taj način napravljena četiri biračka boksa. Odmah pored toga, na klupi, postavljena biračka kutija. A klupa stoji pored prolaza, tako da su 2 boksa podložna direktnim pogledima prolaznika i savesnih građana koji su došli da glasaju. I sa te strane niko ni ne seda da zaokružuje. I onda je dedica koji je celog dana, zbog takve situacije, sedeo leđima okrenut boksu - ustao da protegne noge. Zamislite! A oni ga optužuju da gleda ko šta zaokružuje. Nije nego!
Ali najgore od svega je što su svi tamo prisutni ćutali, a bilo ih je 50ak, jer znate kako - koliko stranaka toliko članova komisije, pa onda još i poneki posmatrač, pa komšije, prijatelji i glasači... E, od svi njih se jedino oglasila jedna baka, dedicina vršnjakinja i odbrusila galamdžijama:
- A jeste li vi gospodine zaboravili kako se obraca starijim ljudima???
Ovaj prozbori još par reči i pretnji, okrenu se i ode. Ostadoh još par minuta ukopana u mestu, zbunjena celokupnim događajem i poražena činjenicom da su mi ovakvi ljudi komšije...
Dragi moji, izgleda da smo se zbog ovakve političke situacije u zemlji, gde svako može da radi šta hoće i sistemu vrednosti da-Bog-da-komšiji-crkne-krava, potpuno pogubili i postali nepoverljivi prema ikome, počeli smo da optužujemo druge za svoje probleme i nedaće... A zaboravili smo da budemo ljudi...
Svačega ima na brdovitom Balkanu...
Pre par dana naleteh na dragoj nam socijalnoj platformi na klip, isečak iz emisije koja se emituje na državnoj televiziji, u kome aktuelni ministar policije objašnjava određenoj francuskoj delegaciji izvor naziva Kalemegdan...
- ovde ima, ovde je znaci brdo, znaci planine... planinski deo... i zato se zove Kale-Kalemegdan... kale - kale je brdo... tu su bili Turci ustvari u tvrđavi...
Kulturo, gde si??? Da li je toliko teško uraditi domaći zadatak i informisati se o nekim osnovnim stvarima??? Inače, Turci su ga nazivali I Fićir baijr - breg za razmišljanje. Da mu oprostimo to možda i možemo, zauzet čovek, nema vremena za takve nepotrebne informacije.
Ali ovde dolazimo do druge neverovatne činjenice - u istom gorepomenutom klipu isti gorepomenuti ministar želi da predstavi spomenik koji se, jelte, nalazi na Kalemegdanu:
- ovo je spomenik... ovo je beograd... ovaj spomenik... ovo znaci spomenik i on gleda na usce...
Želela bih da prokomentarišem, ali ŠTA da kažem???
Juče otvorih jedne dnevne novine, i moram da priznam da mi bi drago kad videh da ima i luđih od nas. A članak glasi ovako:
Županijski sud u Rijeci je dileru V.K. priznao troškove nabavke heroina od 7.500 evra, a odluku je potvrdio i Vrhovni sud, javljaju hrvatski mediji. Diler je uhapšen kada je pokušao da proda heroin policajcu, koji se nalazio na tajnom zadatku i to za 15.000 evra. Nakon što je V.K. zatražio da mu se vrati iznos koji je on uložio u nabavku heroina, prema slobodnoj proceni sudije Županijskog suda u Rijeci Srebrenke Šantić, dileru je priznat trošak od 7.500 evra, što je prihvatio i Vrhovni sud.
Prosto neverovatno!!! Da odemo i mi do bratske nam zemlje, i nabavimo robu, kad već ulog nećemo izgubiti?!? A pošto smo strani državljani, slučaj će prebaciti srpskom pravosuđu. E onda smo na konju, pošto, očigledno, takve slučajeve kod nas ne procesuiraju. Ali za svaki slučaj ćemo se izjasniti kao poštovaoci nekog od klubova. 7.500 evra minimum u džepu po jednom poslu, pa gde to ima! Plus nemamo šefa koji nam visi nad glavom, a o prekovremenom radu da ne pričamo! Svačega ima na brdovitom Balkanu...