Sasvim obična kupovina
Bila sam danas u kupovini :) omiljena rečenica ženske populacije, pa i moja... Ali ovog puta sve je to izgledalo malo drugačije i, mogu reći, nimalo prijatno.
Naime, krenula sam da kupim veš mašinu i televizor. Svemu tome je predhodilo iscrpno istraživanje na internetu, u pogledu cena, ponude, uslova plaćanja. Po preporuci prijatelja, odlučim da kupim LCD televizor, 32 inča, navodno više niko ne kupuje one obične, kutija-televizore, a kad već moraš da kupiš - kupi šta valja, ne kupuješ tv svake godine. Ajde, da ne ispadnem glupa :) A veš mašinu, ionako, moram da uzmem onu užu, što se otvara na gore, mali stan - malo i kupatilo, druga ne može da stane, i cena naravno "neznatno" viša.
Tako se ja nađem u prodavnici Tehnomanije, ili mogu slobodno reći salonu, jer ono više liči na salon nego na prodavnicu, u Sarajevskoj ulici. Jedan sprat u nivou zemlje, dva ispod. Ludnica. Snimim da se veš mašine nalaze na drugom pod-nivou i odšetam se do tamo, pošto im lift naravno ne radi. Gledam tamo, buljim u one specifikacije. Tri mašine Gorenje, jedna do druge, potpuno isti model, svaka za po dve hiljade skuplja od one druge. Nailazi specijalista za Gorenje proizvode, dobar dan - dobar dan, da pomognem, možete, recite, koja je razlika izmedju ove tri mašine?
- Pa znate, sve tri imaju iste specifikacije, samo ovoj na 600 obrtaja radi centrifuga, drugoj na 900 a trećoj na 1100.
Dobro, dobro, možete li mi objasniti koja je tu kvantitativna i kvalitativna razlika?
- Pa kako koja, u broju obrtaja!
Mislim se - majke ti! Razmenim tu sa njim još par reči, a pošto očito nikada nije uključio mašinu a kamoli je koristio, odlučim da pustim čoveka na miru i kupim drugu mašinu - zlatna sredina! Gorenje, 900 obrtaja, malo li je?!? Ispiše mi broj modela i reče da idem na kasu. Neću još na kasu, hoću da kupim i televizor!
- Televizore imate u našoj prodavnici u Savskoj ulici, tu iza ćoška. Idite tamo, odlučite se, neka vam i oni zapišu broj modela, pa se vratite ovde sve da platite.
Postoji li možda neki popust za gotovinsko plaćanje?
- Sve cene ovde koje vidite su cene isključivo za gotovinsko plaćanje, znači nema popusta! Ako hoćete na odloženo onda košta nešto više, naravno sve zavisi kako i u kojoj ste banci.
Ništa, na noge lagane, prošetam se do Savske. LCD televizora mali milion, različite marke, različite cene. Jedva pronađem nekog koga radi tu, a slobodan je da samnom malo prodiskutuje - mlada omanja prodavačica. Dobar dan - dobar dan, da pomognem, možete, recite, koja je razlika izmedju ova tri televizora, svaki je od istog proizvodjača, iste dijagonale, samo cene rastu proporcionalno za po dvadeset hiljada.
- Pa znate, ovaj ima ful HD, i ovaj isto, a ovaj nema, nego ima HD ready.
Aham... A koja je razlika izmedju ful HD i HD ready?
- Pa ovaj ima ful HD, a ovaj ima rezoluciju 1366 x 768 piksela.
Aham... A koja je tu razlika?
- Pa znate, ful HD ima super rezoluciju, bolji kvalitet slike.
Aham... Pa u čemu se vidi ta razlika?
- Pa znate, mi ovde puštamo ove promo sadržaje sa diska, pa se razlika ne vidi, ali kad ga budete odneli kući i priključili na kablovsku razlika će biti značajna.
Mislim se ja, a tu smo! Pa u čemu će se ogledati ta razlika, je l će biti štrafte preko ekrana ili će se videti separacija piksela kao kod loših kopija filmova???
- Ma ne, samo će se boje malo jasnije videti, biće oštrije.
I to je to?
- Da!
Samo to?
- Kako samo to??? Ako kupite ovaj sa ful HD rezolucijom mozete da se priključite na digitalnu SBB televiziju!
Pih... Zamisli! Tek tada obratim pažnju, a ono na svakom LCD-u koji nema ful HD zalepljena nalepnica: "Vaš televizor zaslužuje digitalnu SBB televiziju!" Prosto nisam mogla da verujem kakav su oni dil napravili! Iz principa se odlučim za ovaj bez ful HD, doduše i cena niža za dvadeset i nešto hiljada mi je pomogla u tome. Ispišu mi na papirić model i opet Jovo nanovo, na noge lagane pa u gornji salon.
Dok sam čekala da se kasa oslobodi, za oko mi zapadne i jedan toster, pa rekoh kad dajem tolike pare, mogu sebi valjda da priuštim i jedan toster. Ovog puta sama zapišem broj modela, nisam baš toliki debil a i nisam mogla više da se bakćem sa prodavačima raznih vrsta.
Sačekam svoj red, dam teta-kasirki papiriće, kažem joj da mi sabere i napravi račune dok ja odem da razmenim devize (keša nemam, na računu takođe, živela slamarica!).
- O, pa ne morate nigde da idete, imamo mi ovde, u sklopu prodavnice i banku i menjačnicu! Račun iznosi 75.377, ili po kursu iz menjačnice 789 evra.
I uputi me na levo hodnikom. Sve dil do dila! A račun nimalo mali! Ali šta ćeš, kad se mora - mora se. Menjač mi razmeni 800 evrica, triput brojao 75 novčanica po hiljadu dinara. Pa onda ja još jednom.
U celom tom opterećenju brojanjem primetim - novčanice nove novcate! Čak poređane po serijskom broju! Tek izašle iz štamparije. Narodna banka kao prodala 40 miliona evra da zaustavi rastući trend evra, a ovamo štampa li štampa pare... Neverovatno!
I tako, dragi moji, izadjoh ja iz salona sa 800 evra manje u džepu, računima za tv i veš mašinu (koji će biti dostavljeni nekoh od narednih dana) i tosterom ispod ruke.
I bez zimovanja i letovanja za narednu godinu...